Ivana i Ivan Đorđević iz sela Vučić kod Rače Kragujevačke nisu puno dvojili što će učiniti kada prije deset godina pokrenu vlastitu proizvodnju cvijeća. Kod Ivana je to već obiteljska tradicija, jer se njegovi roditelji time bave još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su s uzgoja povrća prešli na cvijeće.
– Uz cvijeće sam odrastao, a aktivno sam počeo pomagati i uključio se u proizvodnju nakon završene škole – rekao je Ivan, vlasnik Cvjetnog rasadnika “Đorđević”, u emisiji “Naša priča” na kanalu AgroTV.
Danas u svojih 3000 četvornih metara plastenika, te staklenika koliko i na otvorenom, uspješno uzgaja čak osamdeset vrsta različitog cvijeća.
– Tolika kvadratura radi puno, ali za cvjećarstvo je to, zapravo, malo jer biljke žele biti odvojene. Zato svakom proizvođaču uvijek nedostaje prostora – objašnjava Ivan potrebe takve proizvodnje.
Kaže da je naglasak uvijek na tri-četiri biljke koje idu sezonski – ciklama, muškatni oraščić, jaglac… ali da uvijek ima puno više onih koje su nekome zanimljive, ali ne idu u velikim količinama.
No, općenito, prodaja lončanog i sobnog cvijeća nema blagdansko vrijeme, pa ponuda mora biti raznolika i stalna. Odmora nema, jer se proizvodnja i prodaja isprepliću.
– Danas proizvodimo doslovno 365 dana u godini, a prodaja kreće 8. ožujka, pa proljetna, koja se sadi u jesen, i tako sve do jesenske prodaje biljaka koje smo, opet, posadili u proljeće – kaže Ivan.
A biljke traže najidealnije uvjete koje mogu dobiti da razviju svoj puni potencijal. S obzirom na to da vode ima dovoljno, a da se ne preplavi, da ima sunca ali ne peče, od studenog do ožujka zahtijeva stalno grijanu prostoriju, a prije svega da bude napravljena od kvalitetnog sjemena i kvalitetnog treseta.
Zbog zahtjeva za grijanjem, koje Đorđević i dalje ima za ugljen i dijelom naftu, to je i veliki trošak u proizvodnji. Zato su uložili i u “energetske zavjese”, tekstilne paravane koje smanjuju volumen grijanog prostora zimi i zasjenjenje ljeti.
Ivan objašnjava da je proizvodnja velik i zahtjevan posao, ali da je prodaja još intenzivnija.
– Svaki pogon treba očistiti i zapakirati kako bi izgledao lijepo i privući kupce, a tu je potrebno najviše posla – kaže Ivan.
A ima i maloprodajnih i veleprodajnih kupaca, i dosta stalnih.
– Prodaju temeljimo dijelom na ugovorenoj opskrbi trgovina, tržnica, cvjećara, a dijelom “napamet” za kupca koji će se, vjerujemo, pojaviti kad dođe vrijeme za veleprodaju. Prodaja ne varira puno, može biti i do deset posto godišnje – kaže Ivan.
Napominje da se nekada od cvjećarstva moglo bolje živjeti, a danas se može dobro snaći ako se nosite s konkurencijom i sve zahtjevnijim tržištem. Problem su cijene gotovih proizvoda koje se u cvjećarstvu nisu mijenjale već desetljeće, a sirovine stalno poskupljuju.
Zato će i ove godine morati podići cijene.
Trend potrošnje cvijeća u Srbiji je u porastu i raste po godišnjoj stopi od 10 posto, uz promet od preko 27 milijuna eura na domaćem tržištu, podaci su Privredne komore Srbije.
Od ukupne vanjskotrgovinske razmjene, izvoz je bio vrijedan 5,4 milijuna, a uvoz 22 milijuna eura. Lani je samo iz Srbije izvoz ruža bio vrijedan 2,7 milijuna, a uvoz 250 tisuća eura. Ukupna vrijednost izvoza cvijeća veća je za 28 posto, a uvoza za 45 posto u odnosu na 2020. godinu.
