Salata je jednogodišnja povrtna kultura kod koje se za jelo koriste svježi listovi. Listovi većine uzgajanih sorata čine manje ili više zbijenu glavicu iz koje se u uvjetima produženog dnevnog osvjetljenja i temperatura viših od 20°C razvija cvjetna stabljika.
Oplodnjom cvjetova nastaje plod roška koji se koristi kao sjeme.Sjeme salate je kopljastog oblika sa zaoštrenim krajevima. Dužine je 3 – 4 mm, širine 1,0 – 1,5 mm i debljine oko 0,5 mm.
Većina uzgajanih sorata salate pokazuje smanjenje sposobnosti klijanja kod temperatura tla viših od 20°C, što može predstavljati najvažniji problem u uzgoju salate tijekom ljetnih mjeseci.
Za sjeme ostaviti zdrave i razvijene glavice
Za sjeme se ostavljaju zdrave i potpuno razvijene glavice karakterističnog izgleda za uzgajanu sortu. Kod nekih tipova salate koji tvore čvrstu glavicu tjeranje cvjetne stabljike znade biti otežano.
To se prvenstveno odnosi na neke sorte salate kristalke koje tvore izrazito kompaktnu glavicu. Da bi se olakšalo izbijanje cvjetne stabljike, glavice se na vrhu mogu zarezati u vidu križa, pazeći da se ne ošteti vegetacijski vrh. Cvatnja salate, a time i sazrijevanje sjemena veo ma je otegnuto.
Da je sjeme sazrelo, prepoznaje se po bijelom papusu koji se pojavljuje iz sjemena.
Zbog neravnomjernog sazrijevanja sjemena biljke sjemenske salate najbolje je požeti kada se na otprilike polovice cvjetova pojave bijeli papusi.
Pročitajte: Prednosti i nedostaci povišenih gredica
Budući da je sjeme salate sklono osipanju, sjemenske je biljke najbolje požeti izjutra i objesiti ih u prozračnu prostoriju da se osuše. Nije ih uputno držati na otvorenom jer ih veoma često napadaju ptice koje se rado hrane njihovim sjemenom. Kad se biljke potpuno osuše, s njih se oruli sjeme koje je potrebno provjetriti, prosijati i očistiti te pospremiti u označene papirnate vrećice.
Od jedne dobro razvijene biljke sjemenske salate može se dobiti oko 5 g sjemena u kojem ima 4.000 – 5.000 sjemenki. Pravilnim čuvanjem u suhom prostoru sjeme salate može zadržati upotrebnu vrijednost do 5 godina.
Autor: Dr. sc. Zdravko Matotan