Proizvodnja crvenoga luka za industrijsku preradu daje visoki urod lukovica dobrih za preradu, jer imaju relativno visok sadržaj suhe tvari, pa se manje troši energije za sušenje.
Količina suhe tvari najviše ovisi o odlici. Postoje odlike s manje od 10% suhe tvari, kao i one koje sadrže više od 20%. Zato treba izabrati najbolje, koje će zadovoljiti proizvođača i prerađivača. Od suhih tvari ima ugljikohidrata (2 do 14%), nešto vitamina, različitih minerala i eteričnih ulja. Luk, pogotovo svježi, ima poseban miris, a poneka odlika i neugodan.
Međutim, luk otvara apetit i ljudi ga rado jedu. U RH se proizvede oko 35.000 t crvenoga luka i uveze od 10 do 12.000 t. To znači da se u Hrvatskoj troši oko 45.000 t crvenoga luka. U domaćinstvima se sve više troši sušeni luk iz inozemstva. Luk za potrošnju u svježem obliku uvijek ima bitno višu cijenu nego proizveden za industrijsku preradu, ali ga je teže prodati, jer ga proizvođač prodaje odmah nakon vađenja, zbog nedostatka odgovarajućih skladišta.
Crveni luk je najzahtjevnije povrće u svezi s kakvoćom tla, osobito ako se proizvodi izravno iz sjemena. Sjeme sporo niče, pa posteljica na koju se polaže sjeme mora biti idealno pripremljena. Luk ima žiličast, relativno plitak korijen s malo korjenovih dlačica, pa mu je mogućnost upijanja otopljenih hranjiva dosta slaba. Zato mora imati pristupačna hranjiva, u plićem sloju.
Priprema tla i sjetva
Parcela za sjetvu mora biti bez mikrodepresija, tlo bogato organskom tvari ili s predkulturom gnojenom stajnjakom, slabo kisele do alkalične reakcije. Mora imati dubok oranični sloj, biti lagano za obradu, te mrvičasto s povećanom količinom pijeska kako bi izvađena lučica bila što čistija.
Priprema tla počinje odmah nakon skidanja predkulture. Dobre predkulture su krumpir, kupus, krastavci, grah, grašak, strna žita, djeteline i trave. Mora proći najmanje 4 godine od prošle proizvodnje luka na istoj parceli, zbog gljivičnih bolesti koje se više godina zadržavaju u tlu. Treba sijati poslije predkulture iza koje je tlo čistije od korova i od štetnika. Djeteline i trave mogu biti vrlo dobra predkultura za sjetvu luka, ali se tlo treba pripremiti za suzbijanje štetnika. Jesensko oranje na dubinu od 30 cm je jedan od najvažnijih tehnoloških zahvata, jer omogućuje pohranu jesensko zimskih padalina. Tu vlagu treba sačuvati zatvaranjem jesenske brazde. Zimski mrazovi, jer se zemlja smrzava i odmrzava, prorahle tlo bolje nego bilo koje ratilo i samo jednim prohodom sjetvospremačom tlo postaje idealno za sjetvu.
Prije sjetve osnovno se pognoji tako da se rasipačom rasporedi 500 kg/ha mineralnoga gnoja NPK 10:20:30 i 200 kg/ha UREA 47%. Jesenskim oranjem se to ujednačeno unese u tlo, pa će u rano proljeće nakon nicanja luka aktivne tvari biti odmah dostupne korjenčićima tek izniklih biljaka.
Sije se rano u proljeće čim vrijeme dopusti. Sjeme klije kada je toplina tla 2°C, pa ne stradava od hladnoća. Na sijačicama se moraju vrlo precizno podesiti razmaci između redova i između zrna u redu. Dubina sjetve sjemena od 1 do 2 cm (bolje je pliće).
Razmaci između redova ovise o opremi za vađenje. Rabimo obične bočne vadilice, radi izbjegavanja gaženja lukovica. Najčešće se sije u dvoredne staze razmaka od 5 do 7 cm s razmakom između staza od 50 cm. Veći broj biljaka po jedinici površine dobije se ako se sije u petoredne staze (razmak između redova u stazi 25 cm, razmak između staza 50 cm). Time je gaženje traktorskim gumama potpuno izbjegnuto, jer staza stane između traktorskih kotača. Za dobro vađenje ovako posijanoga luka koristi se prednja ili zadnja nošena vadilica.
Nakon sjetve luka, prije nicanja, poprskamo emulzijom herbicida Stomp (3 do 5 l pomiješan s 200 l vode/ha), jer korov prije niče nego luk. Ako korov ipak nikne, uništimo ga herbicidom Goal (2,l/ha) ili Mesoranil 30 (3 do 3,5 l/ha). Usjev mora od sjetve do vađenja biti bez korova, inače je urod puno niži, a vađenje opremom gotovo nemoguće.
Proizvodnja iz lučice je nešto skuplja. Daje manji urod, jer je nemoguće postići sklop kao kod proizvodnje iz sjemena. Sije se od 5 do 6 kg/ha (1.250.000 do 1.500.000 sjemenki/ha). Uz klijavost višu od 80%, računajući poljsku klijavost i štete, dobit ćemo više od 1.000.000 biljaka, jer se luk ne prorjeđuje, pa će urod biti veći od 60 t/ha.
Početno gnojimo zajedno sa sjetvom. Odmah iza sjetvospremača, u sjetveni agregat, nakon osnovne gnojidbe dodaje se još 200 kg NPK 10:20:30 i 200 kg KAN/ha. To sjetveni polagač polaže neposredno uz sjetvene redove crvenoga luka.
Održavanje usjeva
Ako se pojave plješine s korovom, zbog eventualno slaboga spajanja redova pri prskanju, te se površine moraju očistiti ručnim prskanjem spomenutim herbicidima ili motikom. Peronospora, koja se obično javlja u kišnom proljeću i ljetu, suzbija se fungicidima: Ridomil, Antrakol ili Sandofan pomiješan s 200 l vode/ha, po uputama proizvođača.
Postoji li opasnost od zemljišnih štetnika, zajedno sa sjetvom sjemena, ubacimo u tlo zemljišni insekticid (Basudim G-10, 20 kg/ha), čime smo ujedno preventivno zaštitili luk od lukove muhe (u mladi luk odlaže jaja iz kojih se izlegu ličinke koje rade velike štete na urodu i osobito na kakvoći). Pri suzbijanju bolesti i štetnika mora se strogo poštivati karence.
Stvarajući veliku količinu suhe tvari, luk troši puno vode pa se optimalno proizvodi samo na površinama koje se navodnjavaju. Postoji li i najmanji rizik mogućega nedostatka vode, ne treba ulaziti u industrijsku proizvodnju luka. Osobito je to bitno ako se luk proizvodi izravnom sjetvom sjemena. Tada je vegetacija duža za 45 dana od vegetacije pri proizvodnji iz lučice. To znači da tada treba više vode, jer će je i više ispariti izravno iz tla.
Vađenje luka
Vrijeme vađenja ovisi o klimi. Izgled biljke je najbolji pokazatelj. Lišće omekša, počne padati i sušiti se. Kada se osuši na više od 60% biljaka, vrijeme je vađenja. Ponegdje se ubrzava tako da čim se lišće počne sušiti, luk se povalja i zrioba je ujednačenija. Valja paziti da se list ne suši zbog nedostatka vlage, umjesto zbog zriobe.
Način vađenja uvjetuje oprema. Vaditi treba po suhom vremenu. Tada je luk najčistiji, pa će biti manja odbijanja primjesa. Stajanjem nekoliko lijepih dana na parceli, luk izgubi nešto vlage, pa se lakše čuva do isporuke, ako ona nije moguća odmah. U pravilu luk se vadi zajedno sa lišćem, i to vadilicama različitih tipova ili kombajnom, ako se luk odmah otprema u skladište, sušnice ili na doradu i čuvanje. Vađenje luka je iznimno odgovoran i zahtjevan posao. To je zadnji tehnološki zahvat pri kojemu se ne smije napraviti pogreška. Ako smo sve do vađenja luka napravili kako treba, s vađenjem nema odugovlačenja. Počnu li padati kiše, ne može li se ući opremom na površine, te ako luk dulje vrijeme ostane u zemlji, vrlo lako može doći do retrovegetacije. To znači da iz glavice luka izlazi bezbroj klica. Ova ponovna vegetacija, kada ponovno počne, ne da se više ničim zaustaviti. Čim se vidi i jedna klica, luk odmah mora završiti u sušnici. U protivnom će za nekoliko dana sav luk imati klice, koje prate različite gljivične bolesti. Proizvodnja, u koju je uloženo puno repromaterijala i truda, brzo će ostati bez vrijednosti.
Luk u prodaji u trgovačkim lancima, podrijetlom iz drugih zemalja, proizveden je na upravo opisani način. Jedino što je nakon vađenja prosušen prirodno na parceli ili je dopremljen u prostore u kojima mu je, uz minimalne troškove, nešto skinuta vlaga propuhivanjem velikih količina prirodnoga zraka. Taj luk je očišćen, djelomično kalibriran i spremljen u skladišta na toplini između 1 i 2°C i relativnoj vlazi zraka od 65%.
