Crvena palež vinove loze (lat. Pseudopezicula tracheiphila) bolest je europskog podrijetla. Obično se javlja na lakim tlima na kojima loza nema dovoljno vode. Kod nas se javlja povremeno na nekim lokacijama (Plješivica i Moslavačko vinogorje).
U našem podneblju, Portugizac te neki direktno rodni hibridi pokazali su se najosjetljivijima. Bolest je u toliko opasna jer zna iznenaditi vinogradare. Bolest napada listove.
Listovi su jedini organ na kojem se pojavljuju simptomi. Parazit napada listove ulazeći svojim micelijem u provodne snopove te onemogućuje normalno kolanje sokova u njima. Zbog pomanjkanja vode tkivo lista između žila se suši i odumire pa nastaju karakteristične pjege omeđene nervaturom lista ili rubom plojke. Na taj način pjege dobivaju trokutast oblik. U početku su one svijetložute boje podsjećajući na uljane pjege slično plamenjači. Boja pjega se postupno mijenja od svijetložute do crvenkastosmeđe s jasnim prijelazom u zdravo tkivo. Kod sorata s crvenim bobama, napadnute zone lista poprimaju boju vina tj. obrub postaje crvenkasto-ljubičast.
Pročitajte: Priprema i sadnja loznih cjepova
Centralni dio pjege se suši pa izgleda kao spaljen. Kod sorata s bijelim bobama, pjege na listu su nešto svjetlije nego kod kultivara s obojenim bobama. Ako se zaraza pojavi uz glavnu žilu plojke, plojka se brzo suši i smežura. Simptomi se obično jave krajem svibnja ili početkom lipnja. Izuzetno rijetko bolest se može ponovo pojaviti u kolovozu ili rujnu. Kod jakih napada dolazi do defolijacije sa svim posljedicama koje donosi rani gubitak listova.
Gljiva prezimi u obliku micelija u otpalom lišću živeći kao saprofit. Dolaskom proljetnih kiša, na prezimjelom lišću uz nerve formira se mnoštvo plodnih tijela. To su mali želatinozni apoteciji promjera 0,2 do 0,5 mm svijetložute boje. Oni se javljaju na licu i naličju lista, ali ih uvijek ima više na onoj strani lista koji je okrenut svjetlu. U svakom apoteciju ima 50 do 250 na vrhu zaobljenih askusa.
U askusu je smješteno 8 jajolikih askospora poredanih u dva reda. Apoteciji se formiraju sredinom travnja, a krajem svibnja već su prazni pa više nema opasnosti od infekcija. Kod pune zrelosti askospore bivaju izbačene cca 2 cm iznad površine lista. Zračne struje ili kišne kapi prenesu askospore na drugo lišće. Na listu proklijaju u kličnu cijev koja ulazi kroz puči ili direktno perforira epidermu lista. Tako dolazi do primarnih infekcija koje traju dok se apoteciji ne isprazne. Sekundarnih infekcija nema. Nakon ulaza klične cijevi u list, micelij se širi u provodne žile lista stvarajući u njima valovite hife. Na taj način dolazi do zatvaranja provodnih snopova.
Askospore mogu izazvati infekcije i kod nižih temperatura, ali u tom slučaju inkubacija traje duže. Da bi došlo do infekcije kod temperature od 15 °C potrebno je da je list vlažen barem 48 sati, a kod 20 °C svega 16 sati. Od infekcije do pojave simptoma prođe 3 do 5 tjedana. Period inkubacije je dugačak jer se simptomi pojavljuju tek kada micelij uđe u provodne snopove.
Zaoravanje listova svakako je korisna mjera koja smanjuje infektivni potencijal pa je treba provesti gdje je to moguće. Provode se 2 prskanja i to u fazi 3 i 5 do 7 listova ukoliko u tom periodu padaju kiše. Karbendazim se u kišnim periodima pokazao vrlo djelotvornim. Fungicidi na osnovi bakra koristili su se dugi niz godina, međutim zbog depresivnog djelovanja na lozu u početku vegetacije sve se manje koriste.
 bolest je europskog podrijetla. Obično se javlja na lakim tlima na kojima){kind=link}