PLANIRAJTE SJETVU ZA NOVU SEZONU!

Mogućnost sjetve ili sadnje na otvorenom određena je klimatskim uvjetima određenog područja, prije svega temperaturnim i zahtjevima povrtne vrste prema ovom klimatskom čimbeniku.

U negrijanim zaštićenim prostorima sjetva ili sadnja moguća je 15 do 20 dana ranije nego na otvoreno. Ovisno o lokaciji, početak ili sredina veljače vrijeme je sjetve najranijeg povrća u zaštićene prostore i na otvoreno. Prije same sjetve ili sadnje, povrtnjak je potrebno pripremiti čim to vremenske prilike dopuste.

U veljači počinju prve pripreme

Početak veljače pravo je vrijeme za prvu pripremu vrta. Ako nije obavljeno u jesen, obavlja se oranje ili štihanje i prema potrebi organska gnojidba. Na 10 m² razbacuje se i unosi u tlo oko 30 kg stajskog gnoja ili 50 do 60 L komposta. Mogu se koristiti i peletirana organska gnojiva, čija je primjena vrlo jednostavna. U ovo vrijeme može se početi s kupnjom potrebnog alata, gnojiva i na kraju sjemena. Plan sjetve i sadnje najbolje je napraviti prema potrebama.

Poznato je kako za uravnoteženu i zdravu prehranu treba godišnje 80 do 100 kg raznovrsnog povrća (bez krumpira) po osobi. Iz navedenog proizlazi da je za čeveročlanu obitelj potrebno proizvesti oko 400 kg raznog povrća, za što je potrebno oko 200 m² površine. Potrebe je moguće zadovoljiti i uzgojem na nešto manjoj površini, uz uvjet da se ista površina koristi za uzgoj dvije ili tri kulture i uz ostvarenje dobrih prinosa.

U veljači se može za proizvodnju presadnica početi sijati brokulu, cvjetaču, kelj, kupus, salatu, slanutak. U predjelima gdje nema snijega i tlo se ne smrzava, na otvoreno se može posijati/posaditi: bob, grašak, češnjak i luk. U veljači, pogotovo ako je toplija i bez snijega, može se u vrtu postaviti niski ili visoki tunel kako bi se biljkama osigurali bolji uvjeti rasta. U grijanom plasteniku se može obaviti pikiranje vrsta koje to zahtijevaju (plodovito povrće i celer), a sjetva je obavljena rano u siječnju.

Također, u grijanom zaštićenom prostoru se obavlja sjetva sjemena za proizvodnu presadnica sljedećih povrtnih vrsta: celera, korabice, paprike, patlidžana, peršina i rajčice. U toplijim krajevima na otvoreno se može posijati blitvu, bob, ciklu, grašak, luk, mrkvu, peršin, rabarbaru, radič, rotkvicu, rikolu, slanutak i špinat. Na otvoreno se mogu posaditi presadnice artičoke, kelja, ranog kupusa i salate, ali i posaditi češnjak i lučice luka.

Sjetvu ili sadnju na otvorenom najbolje je obaviti na uzdignutu gredicu. Uzdignuta gredica predstavlja osnovni dio kućnih vrtova, koji je moguće obraditi bez gaženja tj. sa staza koje ju okružuju. Na uzdignutim gredicama lakše se postižu optimalni uvjeti u tlu, što dovodi do porasta prinosa po jedinici površine. Tlo na gredicama se brže zagrijava, što ih čini pogodnima za ranu proljetnu sjetvu. Također, lako se održava dobra struktura tla te kapacitet za vodu i zrak jer nema gaženja po gredicama. Prilikom formiranja gredica, u tlo se može unijeti kompost ili neko drugo organsko gnojivo, čime će se popraviti struktura tla, poboljšati procjeđivanje suvišne vode i povećati kapacitet zadržavanja biljnih hraniva.

Dobra struktura tla osigurava brzo procjeđivanje viška vode, zbog čega nije potrebno odgađati potrebne radove u vrtu. Navedeno olakšava planiranje datuma sjetve ili sadnje i berbe, čime se postiže bolje iskorištenje površine i produžava sezona uzgoja. Uzdignuta gredica povišena je za 15 do 25 cm u odnosu na okolno tlo. Gredica ne bi trebala biti šira od 120 cm, kako bi se svi radovi mogli obaviti sa staze. Ako se gredici može pristupiti samo s jedne strane, ne preporuča se širina veća od 90 cm. Dužina gredica je određena prostornim mogućnostima ili potrebama za pojedinu uzgajanu vrstu. Na uzdignutu gredicu se vrlo lako s ciljem zaštite od niskih temperatura postavlja niski tunel ili se prekrivaju agrotekstilom. Ovom zaštitom se temperatura podiže za 2 do 3 °C.

Korjenasto povrće (mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cikla) spada u skupinu povrća kojemu za rast i razvoj pogoduju umjereno topla i vlažna područja. Sjeme klija pri relativno niskim temperaturama, već na 3 do 4 °C, a samo cikla na 6 do 8 °C. Mlade biljčice relativno su otporne na kasne proljetne mrazeve, što omogućuje sjetvu korjenastog povrća relativno rano u proljeće, pogotovo uz primjenu izravnog prekrivanja.

Kupusnjače (kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, korabica, rotkvica) su prilagođene različitim klimatskim i zemljišnim uvjetima, ali su za njihov uzgoj najpovoljnija prohladna i vlažna područja. Minimalna temperatura klijanja korabice je 3 do 5 °C, a temperature oko 0 °C u kasnijim fazama rasta izazivaju staklavost lišća i zadebljale stabljike. Klijanje i nicanje rotkvice započinju pri temperaturi od 2 do 3 °C. Minimalna temperatura rasta iznosi 5 °C. Mlade biljke mogu podnijeti niske temperature do -4 °C, a u tehnološkoj zrelosti do -10 °C.

Lisnato povrće (salata, špinat, blitva) su kulture blage ili umjerene klime. Minimalne temperature klijanja sjemena salate su od 2 do 5 °C, a optimalne 15 do 20 °C, kad niče za 3 do 5 dana. Mlada biljka salate može podnijeti temperature do -5 °C, a dobro ukorijenjene biljke sa 5 do 7 listova ozimih kultivara mogu podnijeti kontinentalnu zimu. Klijanje špinata započinje već malo iznad 0 °C, ali je vrlo sporo. Na temperaturi od 5 do 10 °C nicanje je već dobro. Na temperaturi nižoj od 10 °C rast je usporen. Pojedini kultivari mogu podnijeti do – 10 °C bez posebne zaštite. Minimalna temperatura klijanja blitve je 5 °C. I mlada i potpuno razvijena biljka može podnijeti blage mrazeve.

Zbog temperaturnih zahtjeva i duljine vegetacije, u grijanim zaštićenim prostorima se tijekom zimskog i ranoproljetnog razdoblja proizvode presadnice plodovitog povrća. Vrlo su osjetljive na niske temperature i većina ih ugiba kod niskih pozitivnih temperatura. Stoga se sadnja u negrijane zaštićene prostore obavlja tek u travnju, a na otvoreno u svibnju.

Lučice luka i proljetni ekotipovi češnjaka sade se u rano proljeće čim vremenske prilike dopuste jer su osjetljivi na visoke temperature (> 25-30 °C), koje utječu na jače oblikovanje nadzemne lisne mase, a lukovice ostaju nerazvijene.

Za mahunarke su najpovoljnija područja s umjereno vlažnim, svježim proljećem i početkom ljeta. Najniža temperatura za rast graška je 4,5 °C, pri kojoj sjeme većine sorti klija, zbog čega se sjetva može obaviti vrlo rano u proljeće. Minimalna temperatura klijanja boba je 1 do 3 °C, ali je najsigurnije klijanje pri 5 do 6 °C, dok je optimalna temperatura 20 °C. Bob može podnijeti temperature do -6 °C.

Tablica 1. Proljetna sjetva i sadnja