Određivanje redova i razmaka između sadnica i razmjeravanje površina i markiranje mjesta za sadnju malina su izuzetno važni.
Malina se sadi zrelim izdancima u toku zimskog mirovanja, u našim krajevima to se radi u mjesecu novembru, a popuna zasada može da se obavi zelenim izdancima u drugoj polovini maja. Čim sa sadnica maline otpadne lišće u jesen može se obaviti sadnja. Jesenja sadnja daje najbolje rezultate, jer posađene sadnice obično ne oskudjevaju u vlazi, a korjen se razvija u toku toplih zimskih dana. Kasna proljećna sadnja maline je najlošija, pošto se sadnice dugim stajanjem u trapu djelimično isuše, a krupni pupoljci na korjenovima lako lome, pa iz njih ne mogu da se obrazuju mladi izdanci. Sadnja maline u toku jeseni i zime je po pravilu uspješnija od sadnje u proleće.
Dobri zreli izdanci maline za sadnju moraju da pripadaju odabranoj sorti, da budu sigurno zdravi i da su normalno razvijeni:
- dugi oko 50 cm, sa više očuvanih pupoljaka;
- umjerene bujnosti (7-9 mm) sa najmanje 5 do 6 jačih žila dugih 12 do 15 cm koje su obrasle sa dosta sitnih žila.
Malinu treba saditi na gredicama, dimenzija približno 25 cm visine i 60 cm širine . Udaljenost između redova trebala bi iznositi 2,2-2,5 m za malinu, dok je razmak između sadnica od 30 cm do 50 cm . Ovakav razmak će obezbijediti minimalan prostor potreban za obavljanje neophodnih agrotehničkih radnji (fertilizacija, prskanje, branje), a istovremeno će maksimizirati produkciju.
Pročitajte: Zaštita maline od nepovoljnih čimbenika okoline
Samo pravilno razmjeravanje parcele za sadnju maline mora da prethodi obilježavanju mjesta za sadnju njenih sadnica. Ovaj posao može se obaviti na više načina.
Na većim površinama, radi sigurnosti, taj posao trebalo bi povjeriti geometru da pomoću specijalnih instrumenata, ili pomoću prizme razmeri ciljani prostor, uradi parcelaciju terena i utvrdi adekvatna mjesta za prvi red voćaka prema planu sadnje, odnosno obilježi prostor za putnu mrežu kao i mjesta za sadnice na cijeloj površini.
Ukoliko se sadnja vrši na manjim površinama, samo razmjeravanje može se obaviti na više načina: pomoću krsta za viziranje, pantljikom ili kanapom sa obilježenim mjestima. Vizir motke koristi se pomoću okvira koji se za tu svrhu posebno napravi od letvi sličnog oblika, u zavisnosti kakav će biti raspored sadnica- kvadrat, trougao ili pravougaonik. Na uglovima presjeka dvije strane ostavljaju se desetak centimetara duže letve. Pri razmjeravanju dva ili više radnika rukuju okvirom i na uglovima zabadaju kočiće radi obilježavanja mjesta za sadnju. Pazi se da pri razmjeravanju buduće sadnice ne dođu uz samu ogradu. Ovo odstojanje preporučuje se da bude 3 m od ograde do prvog reda voćaka, a ne bi trebalo da bude manje od polovinu međurednog rastojanja. To rastojanje može se i povećati, skladno potrebama gabarita mašina za prolaz i radne zahvate.
Razmjeravanje parcele vrši se nakon utvrđivanja pravca redova i postavljene osnove za razmjeravanje, koju čine dva pravca: prvi je pravac redova (koji po mogućstvu trebalo bi da je sever-jug), a drugi je normalno postavljen na prvi pravac. Prvi pravac određujemo busolom, nakon obilježavanja kočićima.
Drugi pravac određuje se tako što zaklapa ugao od 90 stepeni u odnosu na prvi pravac. Markiranje , tj obilježavanje mjesta za sadnju sadnica na većim površinama vrši se malim kočićima, trakom ili žicom sa obilježenim mjestima masnom bojom, letvicama ili sličnim materijalom koji traje samo do kraja sadnje zasada. Ne mora se obezbjeđivati materijal za obilježavanje na cijeloj površini, već se može koristiti isti više puta, zavisno od toga kako je organizovana sama sadnja.
