Iako je s klimatskim promjenama zamjetno zatopljenje i više prosječne godišnje vrijednosti temperatura, pa su tako i zime toplije nego u prošlom stoljeću, izgledna su i nagla kolebanja temperature zraka uz sve češće prodore polarnih fronti koje donose vrlo hladan zrak čija se vrijednost temperatura spušta ispod ništice. Kako zaštititi voćke u takvim uvjetima?
Sve listopadne voćke imaju potrebu za zimskim mirovanjem, odnosno razdobljem s temperaturom zraka nižom od 7° C . Potreba za zimskom hladnoćom je rezultat prilagodbe voćaka na hladnoću. U zimskom mirovanju u voćkama se nalazi povećana količina ugljikohidrata i smanjena količina vode kako bi lakše prebrodile hladno razdoblje.
Različite voćke imaju različitu potrebu za hladnoćom
| Voćka | Broj sati s temperaturom nižom od 7° C za dovršetak zimskog mirovanja |
| Jabuka | 800 – 1700 |
| Kruška | 500 – 1400 |
| Breskva | 400 – 1250 |
| Marelica | 300 – 600 |
Otpornost na hladnoću
Ovisno o vrsti, listopadne voćke u razdoblju zimskog mirovanja mogu podnijeti i temperature od oko -20° C bez većih šteta. To vrijedi samo ako su se na vrijeme pripremile za zimsko mirovanje, ako do zahlađenja dolazi postupno i ako ono ne traje previše dugo. Kada je priprema za zimsko mirovanje (aklimatizacija) bila nedovoljna, ili ako je zimsko mirovanje završilo, do šteta od smrzavanja doći će i pri znatno slabijim hladnoćama nego inače. Unutar iste voćne vrste, mogu postojati znatne razlike u osjetljivosti pojedinih sorata na hladnoću.
Naravno, u usporedbi s listopadnim voćkama, zimzelene voćke su znatno osjetljivije na hladnoću. To je i glavni razlog da se ne mogu uzgajati na otvorenom u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Tako do jačih šteta kod agruma može doći na -6°C, a kod masline na -8° C. Duga i topla jesen pogoduje duljem zadržavanju lišća na listopadnim voćkama. To dovodi do slabije pripreme tkiva za zimsku hladnoću i voćke čini manje otpornima pa postoji mogućnost jačeg smrzavanja.
Ako listopadne voćke zatežu vegetaciju u jesen, prskanje pet postotnom otopinom uree će dovesti do bržeg opadanja lišća i ulaska voćaka u zimsko mirovanje.
Slabiju otpornost na hladnoću imaju i voćke koje su u protekloj vegetaciji bile izložene jačem napadu bolesti i štetočina, manjku hranjiva, nedostatku vode ili drugom obliku stresa.
Mlade voćke su osjetljivije od starijih. Voćke koje su u protekloj vegetaciji obilno rodile također su podložnije pozebi nego one koje su rodile umjereno ili slabo. Kasna ili pretjerana gnojidba dušičnim gnojivima može znatno pridonijeti većoj šteti od zimske hladnoće. Takve voćke imaju rahlo tkivo s više slobodne vode pa su osjetljivije na hladnoću.
Mrazopuc i kako ga spriječiti
Nastanku šteta od smrzavanja naročito pogoduje izmjena sunčanih, relativno toplih, dana s vrlo hladnim noćima kada razlika temperature zraka može biti i nekoliko desetaka stupnjeva C. U takvim uvjetima tijekom dana, naročito na jugozapadnoj strani voćke, počinju kolati sokovi. Oni se noću smrznu i kora ispuca po dužini. Ta je pojava poznata kao mrazopuc. Deblo i starije grane su otpornije na hladnoću od cvjetnih pupova koji češće izmrznu.
Pročitajte: Priprema tla za dugogodišnje nasade voćaka
Veliko zimsko zahlađenje, nakon duge tople jeseni, može dovesti do uzdužnog pucanja kore voćaka zvanom mrazopuc.
Manji broj stabala možemo zaštititi tako da im debla i skeletne grane tijekom jeseni premažemo otopinom gašenog vapna kojem dodamo malo močivog sumpora i soli radi boljeg prijanjanja. Bijela boja odbija sunčeve zrake i smanjuje zagrijavanje kore pa voćke štiti od mrazopuca. Bijeljenje voćaka preporučujemo provoditi u jesen, a ne krajem zime ili početkom proljeća.
Priprema smjese za zaštitu od mrazopuca
Uz dovoljno vode za žitku smjesu koristimo sljedeći omjer. Na 5 kg gašenog vapna dodaje se 0,5 kg močivog sumpora i 0,5 kg kuhinjske soli. Dobro je da smjesa odstoji 24 sata prije premazivanja voćaka. Močivi sumpor odbija štetnike i djeluje na neke gljivične bolesti, a kuhinjska sol daje ljepljivost smjesi. Naglašavamo da je osnovna svrha bijeljenja voćaka sprječavanje šteta od mrazopuca, a ne mjere zaštite voćaka od štetnika i bolesti. Osim na deblu i donjem dijelu skeletnih grana važniji uzročnici bolesti i štetnici često vrlo uspješno i s brojnim populacijama prezime na ostalom dijelu krošnje koje ne premazujemo žitkom smjesom gašenog vapna, močivog sumpora i kuhinjske soli (npr. zimska jaja lisnih uši, zimska jaja crvenog voćnog pauka, štitaste uši, micelij uzročnika bolesti).
Čim se premaz ispere, potrebno ga je obnoviti. U nedostatku navedenog, deblo možemo omotati i bijelim plastičnim vrećama (npr. onima u kojima dolazi mineralno gnojivo).
Mrazopuc je samo jedan od znakova smrzavanja voćaka. Velika je vjerojatnost da je došlo do smrzavanja i drugih dijelova krošnje na kojima ne zamjećujemo mrazopuc. Stoga u proljeće treba pažljivo promatrati kretanje vegetacije i sve grane na kojima nema tjeranja pupova ili se oni usporeno ili slabo otvaraju treba odrezati.
Kontrolu oštećenja možemo obaviti i tako da odstranimo dio kore takve grane sve do sloja koji bi trebao biti blijedožuto zelenkaste boje. Ako je taj dio posmeđio, došlo je do smrzavanja i takvu granu treba odstraniti sve do njenog zdravog dijela.
Treba izbjegavati rezidbu prije nego što prođe val zimske hladnoće jer su orezane voćke osjetljivije na pozebu nego neorezane. Stoga je za manje voćnjake poželjno zimsku rezidbu obaviti neposredno prije kretanja vegetacije.
Ako se, unatoč poduzetim mjerama zaštite, šteta od smrzavanja ipak dogodi, potrebno je mjesto raspucavanja kore odmah premazati voćarskom pastom kako se u pukotinu ne bi uvlačila voda koja bi daljnjim smrzavanjem dovela do još većeg podizanja kore i pogodovala razvoju truleži. Ako je kora jako odignuta, voćarskim nožem je treba odstraniti do zdravog dijela i onda premazati.
Izvor: gospodarski list
