Zašto dolazi do račvanja i pucanja korijena mrkve – Navedena pojava se često javlja kod uzgoja korjenastog povrća na kamenitim, tvrdim tlima, neočišćenim od otpadaka, primjerice kamenčića i opeke. Kod takvih tala ne postoje optimalni uvjeti za okomito prodiranje glavnog korijena u dubinu, pa dolazi do razvoja bočnog korijena odnosno do pojave račvanja.
Do račvanja i pucanja korijena mrkve dolazi i zbog loših agrotehničkih mjera koje se provode prije i nakon sjetve mrkve.
Ovih dana dobili smo nekoliko fotografija od proizvođača koji se žale na račvanje i pucanje korijena mrkve. Osim toga nekolicina naših kupaca donijela je nekoliko mrkvi čije je korijenje račvasto i ispucalo. Svi se oni pitaju gdje su pogriješili i što trebaju uraditi kako bi se to izbjeglo.
Pročitajte: Najvažnije bolesti graška
Mrkva se u povrtnjaku uzgaja zbog zadebljalog korijena, uglavnom narančaste boje koji se u ishrani može koristiti kao svjež, kuhan ili prerađen. Stoga je cilj svakog proizvođača mrkve, bez obzira proizvodi li za tržište ili osobne potrebe, uzgojiti lijepe, pravilne i ujednačene korijene, što nije uvijek lako postići.
U praksi se nerijetko susrećemo s proizvođačima, posebno hobistima, koji su razočarani izgledom nepravilnih, kvrgavih, račvastih te oštećenih korijena od bolesti i štetnika. Takvi korijeni su najčešće rezultat nepoznavanja uzgojnih zahtjeva mrkve.
Na rast i razvoj korijena mrkve utječe mnogo čimbenika, a poznavanje njihovog utjecaja bitno je za uzgoj upravo onakve mrkve kakvu možemo vidjeti na slici koju nalazimo na vrećici sa sjemenom mrkve.
Utjecaj tla na račvanje i pucanje korijena mrkve
Mrkva ima povećane zahtjeve prema izboru tla. Zahtijeva strukturna tla, koja trebaju biti plodna, srednje laka i laka – pjeskovito ilovasta, pH – reakcije 6,5 – 7. Na teškim nestrukturnim i šljunkovitim tlima dolazi do oštećenja u račvanja korijena.
Tlo koje u sebi sadrži kamene čestice nije pogodno za uzgoj mrkve, čak ni uz najintenzivnije mjere njege, jer prilikom rasta korijen nailazi na fizičke barijere koje uzrokuju izobličenje (deformaciju).
Za uzgoj mrkve nisu pogodna ni teška glinasta tla jer se korijen teško probija kroz takvo tlo pa neminovno dolazi do njegova račvanja i ograničenog rasta. Osim toga, u takvim tlima nepovoljan je vodozračni odnos, što uvjetuje neravnomjeran rast i pucanje korijena.
Za uzgoj mrkve nisu pogodna nestrukturna i grudasta tla jer ometaju pravilan razvoj uslijed čega, također, dolazi do deformacije korijena. Plitka obrada tla nije pogodna za uzgoj mrkve jer kada naiđe na dubinski, tvrdi, neobrađeni dio dolazi do prestanka rasta korijena u dužinu i njegovog račvanja, što ne želimo.
Pročitajte: Koje biljke tjeraju, a koje privlače štetnike?
Utjecaj gnojidbe na račvanje i pucanje korijena mrkve
Mrkva ne podnosi direktnu gnojidbu stajskim gnojem i uvijek dolazi u plodored kao drugi usjev, nakon kulture koja se gnojila stajnjakom. Kao prethodni usjevi najbolje joj odgovaraju vrste povrća obilno gnojene stajskim gnojem. Dobri predusjevi za mrkvu su mahunarke, žitarice i trave, a loši korjenasto i gomoljasto povrće.
Mrkva može doći i kao druga kultura poslije ranog graška ili ranog krumpira. Izravna gnojidba nezrelim stajskim gnojem može utjecati na bujni razvoj lišća na štetu korijena kao i na račvanje i pucanje korijena.
U slučaju ako je tlo siromašno humusom preporučuje se gnojidba zrelim stajskim gnojem, ali u jesen, za sjetvu mrkve u proljeće kako ne bi negativno utjecala na razvoj korijena.
Općenito gledano, račvanje ali i pucanje korijena mrkve može biti uzrokovano i nedostatkom vlage u tlu, odnosno, neravnomjernim zalijevanjem. Do pucanja korijena mrkve dolazi i zbog obilnog navodnjavanja nakon duljeg sušnog perioda.
