Svoje mjesto na okućnici ili u vrtu moraju imati biljke prijatelji ili korisne biljke. Sadnja ovakvih biljnih vrsta npr. dragoljuba ispod voćaka je vrlo korisno, jer uši se radije hrane njegovim listovima nego listovima voćaka.
Zaštitnici bilja
Buhač je zaštitnik bilja koji svojim mirisom cvijeta odbija mnoge štetne kukce, a bosiljak i paprena metvica u vrtu odbijaju lisne uši. Sadnjom češnjaka ispod voćaka, između ruža i jagoda sprječava se pojava sive plijesni. Gdje rastu kadifice i neven, u tlu nema zemljišnih štetnika, niti gljivica. Neven, koji je poznat po svojim ljekovitim svojstvima i kadifica korijenjem izlučuju fitotonicide koje toksično djeluju na nematode.
Vučika je otporna trajnica kojoj treba osigurati trajni kutak u vrtu. Ona svojim korijenjem veže dušik u tlu, i tako ga gnoji. Svojim cvjetovima privlači korisne insekte u vrt, a pogotovo božje ovčice. Korisne biljke ili biljke prijatelji, mogu se saditi na rubovima vrtova, u mješovitim redovima ili se formiraju pojasevi širine jedan metar na svakih 50 metara vrta.
U vrtu neke biljke privlače biljne štetočine, te oslobađaju glavne usjeve od istih. Raštika oslobađa ostale kupusnjače od buhača, a bob, dragoljub i suncokret privlače biljne uši. Kadifica, neven, facelija, heljda i dr. su biljke koje služe kao sklonište za korisne insekte.
Biljke ukazuju na vrstu tla
Zastupljenost određenih biljka na nekoj površini može ukazati na kvalitetu tla. Ovo pravilo važi ako određene vrste biljaka bujno rastu na tlu. Mnoge vrste biljaka su česte na svim vrstama tla u nekoj ravnoteži, dok neke vrste izuzetno dominiraju na nekoj površini, tada možemo ustanoviti povezanost između biljke i vrste tla. Veća prisutnost poljske preslice i poljske metvice ukazuju na teško i vlažno tlo. Mišjakinja, kopriva, konica, bijeli lobod, rusomača, kamilica su samonikle biljke na tlu bogatom humusom. Preslica, štavelj, prstasta paprat i kiselica upozorava da u tlu dolazi do kiselosti zbog nedostatka zraka, ustajalosti vode u gornjem površinskom sloju, slabe drenaže i nedostatka humusa. Većina ovih biljaka indikatora tla koje samoniklo rastu po vrtovima i poljima su zapravo jestive i ljekovite, te nam ukazuju na naše krivo postupanje s tlom i obilno rastu jedino gdje je čovjek narušio prirodnu ravnotežu u tlu.
Prirodni neprijatelji štetočinja
U uzgoju bilja važnu ulogu imaju životinje i kukci. Gliste rahle tlo i obogaćuju ga hranjivima, kokoši se hrane štetnicima poput gusjenica i potkornjaka, a ovce uništavaju korov u starim voćnjacima.
Zaštita bilja od štetočina u usjevima i nasadima sukladno dobroj poljoprivrednoj praksi, obavlja se pomoću korisnih organizama, oprašivača, predatora i ptica. Prirodne neprijatelje štetočina biljaka treba štititi i stvarati im povoljnije uvjete života. Vrt i voćnjake nastanjuju mnogobrojne korisne životinje, a osobito su važne ptice. Zato je poželjno izgraditi kućice za ptice s okruglim otvorom okrenute prema jugoistoku. Mnoge vrste ptica će nastaniti kućicu te se hraniti crvima, gusjenicama i insektima.
Ježevi se hrane crvima, gusjenicama, raznim insektima.
Uholaže, božje ovčice i pauci doprinose uspostavljanju prirodne ravnoteže hraneći se štetnim kukcima. Uholaža se hrani biljnim i krvavim ušima, grinjama, jajima leptira. Pauci su najuspješniji lovci na nametnike. Oni love uši, leptire, muhe, stjenice, gusjenice i dr. Prisutnost bogomoljki u vrtu je dokaz biološke stabilnosti. Poznati su grabežljivci koji se hrani skakavcima, lisnim ušima, stjenicama, leptirima.
Ipak neke životinje mogu napraviti i štete u vrtu. Puževi su česti neželjeni gosti u vrtu i najčešće napadaju zeleno lisnato povrće. Njihovi prirodni neprijatelji su ježevi i žabe. Zalijevanjem tla s talogom kave, posipanjem pepela ili kamenog brašna na tlo oko biljaka koje puževi napadaju, sprječava se njihovo daljnje prodiranje. Kako bi se puževe držalo što dalje od biljaka ovaj postupak treba ponavljati nakon svake kiše. Neke biljke kao što su kadulja, dragoljub i ricinus će odbiti puževe te neku od tih biljaka se treba posaditi uz rub gredice.
Izvor: gospodarski list
