Hren je biljka koja dobro podnosi hladnoću pa je možete bez problema uzgajati ako za nju imate pogodno zemljište.
Naime, kako hren ima dubok korijen, potrebno je raspolagati zemljištem koje ćete moći obraditi na 40 – 50 cm dubine. Zemljište ne smije biti preteško, odnosno glinasto, a treba ga duboko obraditi već u jesen ili vrlo rano u proljeće, čim to vremenske prilike omoguće. Kako hren voli plodno tlo, zemljište treba prije obrade pognojiti zrelim stajskim gnojem. Hren se razmnožava najčešće vegetativno, korijenovim reznicama.
One se za sadnju vade i pripremaju već u listopadu ili u rano proljeće tako da se korijenje debelo otprilike 1 cm izreže na komade duge oko 25 cm. Iz vršnih spavajućih pupova na reznici razvit će se lišće, a iz donjih korijen. No ne bi bilo poželjno da se iz svih pupova razvije korijenje jer bi ono bilo tanko. Stoga spavajuće pupove sa srednjeg dijela reznice treba ukloniti pa će se preostali pupovi razviti u deblje i jače korijenje kakvo možemo upotrijebiti kod kuće, recimo za uskrsnu šunku, ili ga prodati kao traženo povrće ili sirovinu za prehrambenu industriju.
Pročitajte: Kako skupiti sjeme zelene salate iz sopstvenog uzgoja?
Reznice se sade tako da im je vrh 4 – 5 cm ispod površine tla. Kako je hren prilično robusna višegodišnja biljka koja se jako razvije, treba joj ostaviti dosta velik razmak, bar 40 – 50 cm između biljaka i oko 80 cm između redova. Ako se pravilno uzgaja, odnosno plitkim okopavanjem suzbija korov te ako je jako sušno ljeto i navodnjava se, prva berba hrena može se obaviti još u istoj godini. Na jednom četvornom metru možete tada dobiti urod od oko 60 do 80 dag korijena hrena.
Plitkom međurednom obradom održava se vodo-zračni režim i uništava korov sve dok rozete lišća ne zatvore redove. Uz međurednu obradu prema potrebi se prihranjuje dušićnim gnojivom. U ljetnom razdoblju, ako nastupe dulje suše, korisna su 2 – 3 navodnjavanja kišenjem sa po 25 – 30 min.
U jednogodišnjem uzgoju hren se vadi kasno u jesen, kada biljka uđe u mirovanje, a lišće požuti. U iznimnom slučaju može se vaditi i zimi (ako tlo nije smrznuto, a temperatura je viša od 0 °C) i u proljeće prije nego počne nova vegetacija. Ako podanci zbog suše ili drugih razloga nisu postigli potrebne dimenzije, usjev se ostavlja još jednu godinu. Hren se iskapa različitim prilagođenim iskapačima (za repu, krumpir ili mrkvu), koji se podese što je moguće dublje, da se izvadi na površinu cijela biljka. Izvađeni hren odvozi se na sabirno mjesto gdje se sortira i dorađuje prema potrebi. Prinos tržnog hrena može biti 7 – 10 t/ha.
Pročitajte: BLITVA – Na što treba obratiti pažnju prilikom uzgoja?
Podanci se očiste od zemlje, odreže se liše, sekundarni izdanci za reprodukciju ili preradu te sitni korijenčići i pupovi. Nakon pranja pakira se u letvarice, kutije ili PE vreće, a za naročito krupne podanke primjenjuje se i vakuumsko pakiranje. Dorađeni hren može se skladištiti do 6 mjeseci na temperaturi od 0 – 1 °C i relativnoj vlazi zraka od 95 %. Nedorađeni hren može se dobro skladištiti u podrumima i trapovima uz dobru zaštitu od smrzavanja.
