U ekološkoj proizvodnji povrća jedan od najvećih problema predstavljaju korovi koje možemo uspješno rješavati samo mehaničkim načinom.
Osim okopavanja i plijevljenja, koji su fizički teški i iziskuju dosta vremena, prekrivanje tla je jednostavniji i komotniji način. Osim toga, prekrivanjem tla postiže se i niz drugih pozitivnih stvari, a to su:
- manja oscilacija sadržaja vode i topline tla
- zadržava se rahla struktura tla i pospješuje se rad mikroorganizama
- povećava se dostupnost hranjiva i smanjuje se njihovo ispiranje
- smanjuje se napad bolesti i štetnika
- u konačnici se postižu viši prinosi u usporedbi s neprekrivenim tlom za 30 do 70%
Prekrivanje se može provoditi sintetskim i organskim materijalima. Od sintetskih materijala najčešće se koriste polietilenski (PE) filmovi koji se mogu reciklirati. PE filmovi mogu biti različito obojeni i shodno tome različito propuštati sunčevo zračenje pa ih dijelimo na transparentne, polutransparentne i reflektirajuće. Različito propuštanje sunčevog zračenja utječe na različito zagrijavanje tla ispod filma.
Od organskih prekrivača najčešće se koristiti celulozno tresetni papir, sijeno, slama, lišće, iglice borova, piljevina, drvena kora itd. Korištenjem organskih prekrivača tla ujedno provodimo i gnojidbu jer se tijekom uzgoja povrća oni razgrađuju. Prekrivanje tla pogodnije je za povrće koje se sadi. Provodi se odmah nakon obrade nakon čega se prave sadne jame u koje se sade presadnice.
Zanimljiva je i sadnja povrća koja se može odvijati nakon košnje neke leguminoze ili smjese leguminoza bez prethodne obrade tla (što se preporučuje u ekološkom sustavu gospodarenja). Naime, na pokošenoj površini na kojoj se ostavi pokošena masa koja služi kao pokrivač, bez prethodne obrade posade se presadnice povrća.
